
12.12.2022 | AKTUELNO | Pregleda: 596 | Autor: Magično bilje | 0
Slikarka Alena Gojak, u sve što radi unese dah kreativnosti, lepote i optimizma. O zdravlju tela i duha brine na isti način, sa puno volje i pozitivne energije, a kad se iznervira, posegne za najboljim čajem na svetu
Na njenim su slikama jarke boje našeg detinjstva, slike odrastanja, naših želja i sećanja, svih onih malih a velikih detalja koji nas obeleže za ceo život: crna maca na krovu, tufnasta šolja, veš koji se leluja na vetru, jedrenjak u luci, harfa, suncobran, lilihip. I sa najnamrgođenijeg lica slike rođene Sarajke Alene Gojak, izmamiće davno sakriven osmeh nakon samo jednog pogleda na polja lavande, uzburkano more ili štrik na kojem veštica suši metle. Ima li boljeg dokaza da je umetnost terapija? Za Magično bilje Alena priča o umetnosti, životu, ajurvedi, zdravlju i veganstvu.
- Rođena sam u Sarajevu, 1983. Ceo život sam se interesovala za ono što bismo mogli nazvati kreativnim radom i umetnošću, jako mi se sviđao dizajn, sve ono što je lepo, oku privlačno. Ali sam najviše sklonosti imala ka slikarstvu.
Deo života Alena je provela u Indiji, gde je studirala naivno indijsko slikarstvo. Odlazak u ovu zemlju doživela je, kako objašnjava, kao odlazak na drugu planetu gde je sve drugačije od onoga na šta smo navikli.
- Sve je bilo novo, boje, mentalitet, život, i nakon nekog vremena čovek počne da shvata različitosti, što mu pomogne da živi lakše okružen drugačijom kulturom. Naravno, svaka država ima i dobre i loše stvari, i one dobre sam želela da prenesem na slike, tako da iako su moje teme potpuno drugačije, indijski kolorit je nešto što sledim. Takođe, kroz ajurvedu sam prihvatila mnoge korisne stvari vezane za ishranu i zdravlje, objašnjava Alena.
Slikarske početke vezuje za rano detinjstvo i ističe da je, od kad zna sa sebe uvek u sve što radi unosila dozu kreativnosti i posebnosti. Zahvaljuje posebno svojoj školskoj nastavnici koja ju je razumela i podržala, i kojoj duguje dobru dozu samopouzdanja.
- Sve što vi vidite, vidim i ja, samo što ja to prenesem na slike. Inspirišu me dešavanja oko nas. I te ljudske priče prenosim na platno gledajući očima deteta. A kada pomislite na detinjstvo, mislite na najdraži period života. Tu smo se svi osećali sigurno, voljeno, prihvaćeno, imali smo dovoljno para, nismo imali svakodnevne probleme koje kao odrasli imamo.
Dodaje i da je umetnost divan način da se odbranimo od negativnih priča, loših vesti i strahova kojima nas svakodnevno zatrpavaju.
- Ja sam odlučila da gledam pozitivne stvari. Jer, kada jednom uđete u tamu, jako teško iz nje izlazite. Gledajte pozitivne primere, i samim tim ćete razviti mentalnu snagu, samouverenost da i vi to možete, da budete pozitivni. To je moj recept, okrenite se ka pozitivnom. Čak i negativne stvari obojim na pozitivan način, jer mislim da ne postoji problem sa kojim čovek ne može da izađe na kraj, kaže Alena.
A kada slika šolju iz koje raste priča ili šarenu vanglicu, seća se svoje bake i detinjstva. I dodaje da je ipak, iako svaka porodica ima prirodna rešenja za zdravlje, a koje nam, na primer, kaže da kada se povredimo, uzmemo gavez, sama došla do potvrde delotvornosti nekih rešenja.
- Kada sam prehlađena, ili loše volje, volim kamilicu. Ona na mene posebno utiče, smiruje me. Ako u nešto verujem, u neki lek, ako se pitam šta će mi pomoći, to je uvek kamilica. Ako me boli stomak, kamilica je rešenje, ako sam loše volje, uzmem kamilicu, kada mi treba smirenje, opet je tu kamilica, pred spavanje uzmem kamilicu, a i ujutru. I kada sam sa drugaricama u kafiću, iako ima fantastičnih čajeva i ako volim da eksperimentišem, često uzmem kamilicu, ona je uvek na prvom mestu.
Za mame koje imaju malu decu koja se često u vrtiću prehlade savetuje stari provereni recept od uprženog šećera u koji se dodaje mleko. Ovaj šerbet, popijen topao, ublažiće svaki kašalj i prehladu.
- Danas se živi vrlo brzo, ali koliko je bitno fizičko, toliko je bitno i mentalno zdralje. Posle napornog dana, kad ste iscrpljeni na sve moguće načine, prirodno je da ćete posegnuti za brzom hranom, i to onom koja vam je i fizički najbliža kući. I ko sada zaista ima vremena da jede zdravo? Ja sam imala sreću da se moja majka hranila zdravo, što je prenela i na mene, moj suprug takođe pazi na ishranu, celi sam život u tom zdravom okruženju. Koristim sveže namirnice, trudim se da budu i organske koliko je moguće, namirnice bogate vitaminima, proteinima, vlaknima, mineralima. Trudim se da sve što telu treba, dobije iz hrane. Ali to nije dovoljno, potrebno je očuvati sebe i mentalno. Meni u tome pomaže odlazak u prirodu, volim duge šetnje, čist vazduh, svi smo svesni da kada odvojimo malo vremena i odemo u prirodu, vidimo koliko se oporavimo. Jer ako ne pazimo sami na sebe, ko će paziti na nas?
- Svi u mladosti svašta jedemo, ali kako starimo, primećujemo šta našem telu prija ili ne prija. U jednom trenutku više i ne biramo, već nam telo kaže „e sad to više ne mogu da svarim“. Tako se i meni u jednom periodu desilo da više nisam mogla da podnesem mleko. I svaki put kad sam ga pila, imala sam beskrajno mnogo problema. Sada zato mogu da se šalim i kažem da ova kriza sa mlekom ne dotiče. Bitno je da pratite telo i shvatite šta vam odgovara.
Lični meni Alene Gojak sastoji se prvenstveno od sveže hrane, salata, voća, povrća, hrane koja se lako vari. Meso godinama ne jede. Naglašava i da joj je organizam „saopštio“ i da mu ne prijaju žitarice, posebno pšenica.
- Kada bih uzela pitu, a njih u Bosni ima svugde, ili picu i pastu, nivo moje energije je opadao, zglobovi su mi oticali. Zato sa sada okrećem laganijim varijantama, heljdi na primer, a tu su proso i kinoa. Bitno je da je lagano i hranljivo, sa dosta nutrijenata i da bude sveže. Jer sve to čini ne samo da je varenje dobro, već i da se i nakon obroka osećam mnogo bolje, koža bude zdravija, čista. Bitna je i voda, a ja popijem do 3 litra svaki dan.
Naglašava i da je veliki gurman i da u hrani uživa. Voli da proba sve novo, zdravo, drugačije i pobornik je domaće hrane. Učila je da kuva prvo od svoje bake, pa od mame, a tokom jednog perioda učila je i od drugih, ali i druge da kuvaju.
- Puno sam putovala, gde god sam otišla, učila sam od nekih divnih žena pa i u restoranima. Svaka zemlja ima svoje specifične mirise i ukuse, začine, način pripremanja, to je zaista pravi poklon. Ljudi se povezuju kroz hranu, razmenjuju te pozitivne priče, smeju se i uživaju, i stvarno ljubav dolazi preko stomaka. Tako je moj hobi bilo i kuvanje. Ono me zaista odmara, i uživam u kreativnoj energiji koju kulinarstvo pruža. To je za mene vrsta odmora, specifična meditacija, relaksacija. Kada se pozitivno unesete u hranu ona postaje lek. U jednom sam trenutku imala i dovoljno vremena da organizujem radionicu zdravog vegetarijanskog kuvanja. Vegetarijanac sam još od tinejdžerskih dana, ne pravim razliku među životinjama i svaka ima pravo na život. Kuvali bismo zajedno jela bez mesa i uživali. Sada zbog posla i čestih putovanja, nemam toliko vremena, tako da sad kuvam za porodicu i prijatelje. Srećna sam što je moja desetogodišnja kćerka razvila iste navike, voli da kuva i dobra je u tome. I učim je da shvati koliko ljubavi hrana može da prenese ljudima.
13.09.2023 | AKTUELNO
09.09.2023 | AKTUELNO
20.09.2023 | AKTUELNO
25.09.2023 | AKTUELNO
16.09.2023 | AKTUELNO
12.09.2023 | AKTUELNO
© 2013 by Magično bilje | Sva prava zadržana.
Development: draganmarkovic.net